Ovaj puta odlučio sam se napisati drugačiji tekst. Tekst koji neće biti samo informativnog karaktera, već emocionalnog i moralnog. Ovaj tekst pišem u trenutku kada se oblak nelagode spušta nad glavama starijih, bolesnih i nemoćnih.
Kao što znate, od početka globalne pandemije radim kao njegovatelj, jer sam odlučio učiniti nešto društveno korisno. Nešto što će meni učiniti zadovoljstvo, kao i onome kome na taj način pomažem. Ovaj tekst pišem svim vama, mojim kolegama, kao i ostalim ljudima koji u zdravstvenom sustavu rade.
Ovaj tekst smatram potrebnim jer nas čekaju tužna vremena. A ta tužna vremena rezultat su pandemije u kojoj se nalazimo. Tekst ne nastaje na osnovu znanstvenih činjenica, jer ja osobno nisam relevantan o znanosti govoriti, to ću prepustiti virolozima. Ali ono o čemu jesam relevantan govoriti, jest briga o pacijentima.
Stoga ovim tekstom želim potaknuti sve vas koji radite u zdravstvenom sustavu, bilo kao doktori, tehničari ili njegovatelji, da date sve od sebe da naši pacijenti ove trenutke prožive na najbezbolniji mogući način .
Iako smatram da svi mi radimo jako dobar posao, u nastavku želim napisati 5 savjeta kojima pacijentima možemo dane usamljenosti i straha pretvoriti u nezaboravna pozitivna iskustva.
Pitajte pacijente kako su i što su taj dan radili
Prema svome skromnom iskustvu mogu vam reći da pacijentima ne treba puno da ih se razveseli. Ja radim posao njegovateljstva od kuće do kuće, i nalazim se u situaciji da mnogi moji pacijenti zbog trenutnog stanja preko 6 mjeseci nisu izašli iz kuće.
Pitajte ih kako su i što su taj dan radili, iako imaju ograničene mogućnosti što se tiče društvenih aktivnosti. Svaka osoba voli se osjećati korisno, a samoća i dosada mogu biti jako demotivirajući faktori za sve one koji se osjećaju usamljeno.
Pitajte ih kako su, sjednite sa njima i odvojite minutu, dvije da poslušate što vam imaju reći.
Pitajte ih što su radili. Iznenadit će vas sa koliko strasti govore kako su čistili kuću, kako su promatrali nebo ili osluškivali kišu. Stariji i bolesni znaju kako izvući najbolje od svake situacije, i kako pronaći sreću u malim stvarima. Ako ih ne pitamo, onda ih nećemo ni potaknuti na razgovor.
A ako osobe ne razgovaraju, onda gube osjećaj korisnosti.
Budite im siguran kontakt sa vanjskim svijetom
Starijim osobama i pacijentima izrazito nedostaje šetnja po prirodi, prelazak preko ulice, ili pak cvrkut ptica, a vi ste jedni od rijetkih osoba koje oni svakodnevno vide i upravo vi možete biti njihov kontakt s vanjskim svijetom.
Pričajte im kako je vani. Recite im gdje ste šetali. Recite im što ste vidjeli. Ispričajte im vaš dan u prirodi i potaknite ih da se i oni prisjete kako je lijepo biti vani. Kada se preko vaših priča prisjete kako je lijepa priroda oko njih, tada se i sjete kako su, dok su bili mlađi često tim istim putevima šetali i tada ćete se iznenaditi koliko toga vam imaju ispričati.
Potaknite ih na raspravu
Znate ono kada se nalazite u dobrom društvu, pa vam vrijeme tako brzo proleti upravo zato što ste imali zanimljivu temu o kojoj ste pričali? Već vidim kako puno vas klima glavom jer im je poznat taj osjećaj. I gotovo svaki puta kada se prisjećamo tih druženja, sjećanja su uvijek pozitivna.
To je većinom zato što mi ljudi volimo da se i naš glas čuje. Volimo situacije kada možemo o određenoj temi raspravljati i kada nas netko sluša.
Baš zbog toga savjetujem vam, ako imate vremena i ako kod pacijenata stojite malo duže, potaknite ih na raspravu. Ako ne znate o čemu, nađite neku temu za koju smatrate da bi mogli imati interesa. U najgorem slučaju, uvijek možete sa njima skupa prokomentirati stanje u svijetu, bar tu znate da se svi dobro informiraju.
Pustite ih da uđu sa vama u raspravu, dajte im prostora da izraze svoje mišljenje i pokušajte se staviti u njihovu poziciju kada razgovarate sa njima.
Ljudima to daje osjećaj koristi i vrijednosti, a vas to ništa ne košta.
Poklonite im taj mali trenutak u kojem mogu izraziti svoje mišljenje o određenoj temi.
Izbjegavajte negativne teme i uvijek u prostoriju ulazite pozitivni
Dobro znamo koliko nas ometaju svakodnevna medijska bombardiranja informacijama. Ne želimo o njima raspravljati, i želimo se što više maknuti od tih informacija, jer nas uvijek tjeraju u stanje stresa. Kako nije nama ugodno svakodnevno slušati negativne vijesti iz naše okoline, tako nije ni našim pacijentima.
Jedna velika razlika između nas i njih – oni su sami sa svojim mislima, jer su izolirani od ostalih. Zamislite koliko je teško slušati negativne vijesti cijeli dan i onda još uz to biti sam sa svojim mislima. Jako neugodno iskustvo.
Ako želite da se pacijenti osjećaju ugodno, onda probajte izbjegavati negativne teme. Ako želite prokomentirati trenutno stanje sa brojem zaraženih, neka to bude strogo informativno. Ima puno drugih, pozitivnih tema o kojima možete pričati, i u ovom trenutku bitno je držati uvijek pozitivnu atmosferu u prostoriji.
To isto vrijedi za vas. Dođite kod pacijenata nasmiješeni, čak i ako vam se nekad ne smije. U boljoj ste poziciji od njih i prema njihovom mišljenju, nemate zbog čega biti tužni.
Imate posao, imate osobe kraj sebe, slobodni ste šetati i fizički ste dobrog zdravlja.
Svaki dan koji osmijehom započinjete s pacijentima, njima stvara sve više i više sreće u životu. I pozitivnih misli.
Budite strogo profesionalni u trenutnoj situaciji
Kao što sam na početku teksta naveo, ja nisam virolog niti epidemiolog da mogu odlučivati što je u ovim trenucima dobro, a što loše. I baš zbog toga želim svoj posao raditi na najvećem stupnju profesionalnosti.
Ako trenutno stanje zahtjeva da pokrivamo nos i usta jer tako značajno smanjujemo prijenos virusa i bakterija, ako je bitno držati dovoljan razmak na javnim mjestima od drugih i ako je bitno dezinficirati ruke da osiguramo najmanji mogući rizik od zaraze, onda tako trebamo i činiti.
Ja osobno nisam rizična skupina, ali moji pacijenti jesu. Ja ne želim da se oni osjećaju nelagodno i nesigurno u trenutku kada ja ulazim u stan i kada ih njegujem. Mi smo dobili veliku odgovornost da održimo sustav stabilnim, jer bez nas nema ni njege za stare i bolesne.
Kad smo već preuzeli takvu odgovornost na sebe, onda je nužno da budemo profesionalni. I poslovno i privatno.
Nemojte dozvoliti da naša nepažnja u privatnom životu šteti našim pacijentima. To stvarno nije vrijedno toga.
Čuvajte sebe, držite se mjera i pazite na svoje zdravlje. Hladnija vremena svake godine narušavaju naš imunitet, stoga nađite način da ostanete zdravi. Jedite puno voća i povrća. Nađite dodatke prehrani koji vas mogu čuvati. Ja osobno svakodnevno uzimam Hedera nativni propolis, prirodan dodatak prehrani za jačanje imuniteta, proizvod moga dobroga prijatelja iz Splita.
Prozračite vaš stan svakodnevno i apelirajte na vaše ukućane da zbog vaših pacijenata ne dovode vas u opasnost od zaraze. Ako na ovaj način možete učiniti da se pacijenti sa vama osjećaju sigurno, onda to i napravite.
Za kraj
Ne želim ulaziti u to zašto radite u zdravstvenom sektoru. Možda je to ono što ste željeli, a možda je jednostavno najlakše bilo doć do zaposlenja. Te stvari uopće nisu bitne.
Jedino što je bitno je to da u trenutku kada vam krene smjena, vi ste osobe koje brinu za tuđi život. Pacijenti nisu samo broj koji morate pregledati, zadatak koji morate obaviti. Oni su ljudska bića, i zbog toga pokažite i više ljudskosti nego što bi inače prema drugima pokazivali.
Budite njegovatelji kada je najpotrebnije, i učinite sve što je u vašoj moći da zaštitite svoje pacijente.
